Antiratni pokret

Kao reakcija na početak ratnih sukoba u srpnju 1991. godine u Zagrebu je osnovana Antiratna kampanja Hrvatske, i to  na sastanku u Kumrovcu.

 U ARK-u su bile/i aktivne/i Aida Bagić, Biljana Kašić, Vesna Teršelič, Nela Pamuković, Zoran Oštrić, Vesna Janković, Milena Beader, Ognjen Tus, Vanja Nikolić, Đurđa Knežević, Srđan Dvornik, i dr. Grupa osnivačica i osnivača sastojala se od osoba već aktivnih u raznim drugim društvenim pokretima, vezano uz okoliš, ljudska prava, ženska pitanja, mir i duhovne vrijednosti. U isto vrijeme, osnovano je više organizacija, uključujući Međunarodni Centar za Mir Sarajevo; Centar za AntiRatnu Akciju Beograd; Građanski Mirovni Savjet Titograd (Crna Gora) u drugim državama bivše Jugoslavije. 

Antiratna kampanja je za cilj imala ostvarivanje komunikacije i suradnje među aktivistima i aktivisticama iz drugih republika u svrhu sprečavanja etničkih konflikata i ratnog sukoba. U razdoblju između kolovoza 1991. i ožujka 1992., organizirano je nekoliko zajedničkih akcija, pretežno u Bosni i Hercegovini. Od 1992. godine aktivno je radila grupa za prigovoru savjesti, a od 1993. na uspostavljanju mreže Zamir koja je omogućavala komunikaciju između mirovnih aktivista i aktivistica zemalja bivše Jugoslavije (npr. Zamir Women je bio mreža feminističkih grupa). 

Unutar ARK-a ubrzano su nastajale su brojne aktivnosti od kojih su također nastajale nove grupe i organizacije (Suncokret, Arkzin, ZaMir, Miramida, Amnesty International Hrvatska, Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava, Centar za žene žrtve rata, Unija 47, Centar za mirovne studije itd.) ARK je ubrzo postao i mreža organizacija koja je okupljala mirovne organizacije iz Hrvatske (Centar za mir Osijek, Altruist iz Splita, itd.)