Odgovor Zagrebačkog ženskog lobbyija

Reakcija na Appel by Sarajevo Women´s Groups
Koje su 21. lipnja u BOSNET i HRNET odaslale zagrebačke ženske grupe Kareta i Biser

Zagreb, 5. srpanj 1994.

Zagrebački ženski lobby
Ženska infoteka
B.a.B.e.
Autonomna ženska kuća Zagreb
Žene Antiratne kampanje
Centar za žene žrtve rata

           
Povodom klevetničkog teksta kojim se Vesna Kesić optužuje za «cruel and vicious» pristup bosanskim ženskim grupama, korupciju i manipulaciju bosanskim ženama, a njena se djelatnost uspoređuje sa «Nazi guards in Auschwitz», želimo izjaviti slijedeće:

Podsjećamo da su Zagrebački ženski Lobby, žene Antiratne kampanje Hrvatske, Autonomna ženska kuća Zagreb, Nezavisni savez žena Hrvatske i Ženska infoteka u jednoj od prvih izjava u vezi sa silovanjem u Bosni/Rape as a Weapon, od 5. prosinca 1992. godine/, uz zahtjev za podršku i pomoć seksualno zlostavljanim ženama u ratu, jasno dale do znanja da se suprostavljamo svakoj manipulaciji žrtvama, putem neprovjerenih informacija ili brojevima žrtava, kao i uporabi žena koje su preživjele ratno silovanje u svrhu širenja mržnje, nacionalne netrpeljivosti i ratne propagande. To je osnovni kodeks našeg rada u Centru za žene žrtve rata, osnovanom u prosincu 1992. čije aktiviskinje, velikim dijelom i same izbjeglice iz Bosne, pomažu ženama –žrtvama rata svih nacionalnosti.
Takav naš stav jasno je izražen i u osnivačkom dokumentu CŽŽR-a - Pismu namjera od 29. prosinca 1992. upućenom ženskim i mirovnim organizacijama širom svijeta kao i Vladi Republike Hrvatske.

Svjesne težine ratnog i ratničkog nasilja protiv žena, kao i konkretnih trauma žena kojim pomžemo i koje podžavamo, više smo puta, a nerijetko zacijelo i jedine, javno prosvjedovale protiv ratnopropagadističkog huškanja, šovinističkih i seksističkih izjava i isključivosti u hrvatskoj javnosti.

Prigodom polujavnih deportacija muslimanskih izbjeglica iz Hrvatske, među kojima je bilo i žena i djece, u ljetu 1993. godine žene iz Centra za žene žrtve rata su javnom i konkretnom akcijom solidarno podržale bosanske Muslimanke suprostavljajući se tadašnjim ratnim opcijama. Javno smo zahtijevale ostavku dopredsjednika Vlade Republike Hrvatske zbog širenja nacionalističke mržnje spram muslimanskog naroda i zbog javno izrečenih prijetnji izbjeglicama.

Rad sa ženama, ohrabrivanje i podrška žrtvama rata u skladu je s našim otporom svakom nasilju protiv žena i borbom za ženska prava i žensko dostojanstvo. Stoga suradnju s nenacionalističkim i mirotvornim ženskim grupama s područja bivše Jugoslavije smatramo iznimno važnim dijelom našeg rada.
Činjenica je da je masovno nasilje nad ženama u Bosni i Hercegovini vršeno u funkciji etničkog čišćenja i da ta zlodjela imaju genocidni karakter. O tome su čak i na CNN-u u travnju 1993. zajedno govorile upravo Vesna Kesić i beogradska feminiskinja Lepa Mlađenović. U više navrata zahtjevale smo da se silovanje u ratu tretira kao ratni zločin protiv ženskog roda i humanosti i da se svi počinitelji i inicijatori osude.

Mi međutim smatramo i da propagantistička upotreba sintagme „genocidno silovanje“ opet jednom skreće pozornost s činjenice da su žrtve silovanja i seksualnog zlostavljanja i u ratu i u miru žene. Silovanje je najgrublji oblik napada na kolektivni i pojedinačni integritet, dostojanstvo i ljudska prava žena. Stoga smatramo da sva pažnja, sva prava i odšteta za ratni zločin silovanja pripadaju ženama, a ne nacijama ili državama. S ratnim odštetama koje, kad su u pitanju žene, uzurpira država/nacija imamo dovoljno loših iskustava širom svijeta pa i u bivšoj Jugoslaviji nakon drugog svjetskog rata.

Sve to međutim nije bio razlog posjeta niti predmet razgovora Vesne Kesić u Sarajevu. I tu dolazimo do merituma stvari, odnosno prave namjere „informacije“ koju su odaslale Biser i Kareta.

Dvojba koja se na samom početku otvara glasi: Kako se odnositi spram pisma koje je u osnovi nepotpisano i anonimno, a sadrži vrlo teške optužbe? U Apelu ženskih grupa iz Sarajeva ne kaže se koje su to bosanske ženske grupe odaslale navodnu informaciju. Apel otkriva jedino identifikaciju onih koje su tu informaciju navodno primile, pritom je komentirale (nadopunile) i proslijedile u BOSNET.

Postupak jedinih potpisnica teksta (Kareta & Biser) otkriva pravi primjer zlorabe bosanskih žena i žrtava silovanja u cilju jedne ostrašćene antiženski ciljane kampanje, koje one sustavno vode protiv Vesne Kesić i grupa u kojima ona radi već gotovo dvije godine. Sam jezik koji pritom upotrebljavaju: neprimjerene usporedbe i pozivanje na „holokaust“, „Auschwitz“, „Nazi-regime“ itd., zapravo u potpunosti razotkriva mentalni sklop autorica.

U svrhu točnog informiranja treba reći da je Vesna Kesić bila u Sarajevu početkom svibnja zbog dogovora oko mirovnog susreta ženskih grupa i pojedinki iz bivše Jugoslavije. U Ženevi su se koncem svibnja sastale žene koje su se u toku poslijednje tri godine sustavno suprostavljale nasilju nad ženama, agresiji i ratu.

Ideja za susret potekla je od raznih mirovnih feminističkih grupa iz bivše Jugoslavije. Uz pomoć WILPF-a (Women´s International League for Peace and Freedom) i Svjetskog savjeta crkava (World Council of Churches) na susretu je sudjelovalo 28 žena iz svih zemalja/gradova/regija bivše Jugoslavije. Došle su žene iz Sarajeva, Tuzle, Zenice, Kranja, Ljubljane, Beograda, Prištine, Skoplja, Zagreba, Novog Sada, Splita, uja, Novog Pzara.

Međusobni razgovori i druženja žena s vrlo različitim iskustvima života u protekle tri godine trajali su tri dana. Nije uvijek bilo lako i ni „uspješno“, ali ustrajale smo u principu kojeg smatramo jedino primjerenim: razgovarati, upoznavati se, saslušati drugu stranu i zajednički tražiti rješenja političkoj krizi i ratu na Balkanu.

Tokom boravka u Sarajevu Vesna K. susrela se s predstavnicama grupe MAK Bosanka s kojom CŽŽR ima kontakt još od ljeta 1993., kao i sa ženama iz nove ženske inicijative Žena 21. Pritom je tim grupama proslijedila financijsku pomoć ( 9000 odnosno 5000 DEM) koje su im preko CŽŽR uputile ženske grupe Kvinna till Kvinna iz Švedske i MADRE iz New Yorka. Dakako, bez ikakvih uvjeta i u najboljim namjerama da se pomogne onim ženama koje su nateže iskusile tragiku rata.

One kojima smetaju susreti ženskih grupa i ženska solidarnost bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, neka rade prema svojim principima. Mi njihove „argumente“ ni stil argumentacije ne kanimo dalje prosuđivati. Imamo pametnijeg posla.

Za Zagrebački ženski lobby
Žensku infoteku
Autonomnu žensku kuću Zagreb
B.a.B.e.
Žene Antiratne kampanje
Centar za žene žrtve rata