Pismo Lj. Mintas Hodak

CENTAR ZA ŽENE ŽRTVE RATA

Radnički dol 20, 10 000 Zagreb
Tel/fax: 01/ 48 23 258


Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske
Za pitanja jednakosti
Gđa. Ljerka Mintas Hodak
Fax: 01/ 53 53 53

Zagreb, 26. 06. 1998.

Poštovana gospođo predsjednice,

Skrećemo Vam pozornost i molimo da Povjerenstvo javno reagira povodom nedavnih, više no neprimjerenih, napada u tisku na aktivistice ženskih nevladinih organizacija, poimenice radu Borić i Vesnu Kesić, ali indirektno i sve žene koje rade u ženskim i civilnim inicijativama, kao i žene s kojima radimo.

Dana 14. lipnja gospodin Milan Ivkošić je u Večernjem listu, u kolumni Rodoljubna zanovijetanja, pod nazivom One, optužio gospođu Radu Borić da je u emisiji Press club od 10. lipnja (u kojoj je i sam sudjelovao) „izrekla nekoliko strašnih optužbi na stanje u hrvatskom društvu, pa je tako, među ostalim, istaknula kako se nasilje s ratišta sada prenijelo u obitelji, nasilje nad ženama“.
Zbog takvog stava optužio ju je da „izvrće sliku Domovinskog rata“, te da je „zapravo u emisiji neskriveno branila poziciju velikosrpskog fašističkog agresora“.
Mislimo da je takvo „zaključivanje“ ciljani napad na osobnost i rad gđe borić, posredno, vrlo opasno, no takvim političkim diskvalifikacija ponovno se otvara prostor jeziku mržnje i javnom linču neistomišljenika/ca.

Slijedom takvog diskursa i ostale se aktivistice diskriminiraju na osnovi nacionalnosti i proizvoljnih, političkih besmislenih, prosudbi – „kad se zna da je više od 80 posto aktivistica ženskih i sličnih marginalnih udruga čine Srpkinje, a ostalo su manje-više Hrvatice iz jugoudbaški, jugomilicijskih i jugooficirskih političko-obiteljskih miljea“).
Što možete reći o ovakvom jeziku, za koji smo mislile da je davno potrošen u demokratskoj Hrvatskoj?

Člankom 147 Krivičnog zakonika diskriminacija po samom spolu također predminijeva sankcije. A gospodin se Ivkošić nesmiljeno obrušava na ženski spol(rod) i ženina prava na izbor („sušta suprotnost poželjnoj hrvatskoj obitelji (mnoge u braku bez djece, ili stare i neudane, itd.)“...jer su lezbijke“.

Jednako se tako ženske organizacije optužuju da bez potpore iz inozemstva (obezvređujući i međunarodne nagrade koje smo dobile radeći na demokratizaciji društva, kao nedavno B.a.B.e. – uglednu nagradu Evropske unije i SAD-a za demokratizaciju društva ili Centar za žene žrtve rata koji je prošle godine dobio mirovnu nagradu World Healing Award – Muhamed Ali Fundation, kao jedina ženska grupa u svijetu od 66 nominiranih) ne bi značile ništa.

Sve u svemu, optužbe od „jugopolitičke udruge“ s „degenerativnim djelovanjem i prema ženi...“ do „anti-žene“ ne smiju ostati bez odgovora.
Zanima nas kome trebaju takve procjene o ženama koje godinama, uporno, profesionalno i kvalitetno rade na osnaživanju žena, izbjeglica, prognaica, žena koje su preživjele nasilje i lokalnih ženskih inicijativa, trudeći se da poboljšaju materijalni i politički status žene u Hrvatskoj, te proces demokratizacije društva.

Ne trebamo ni reći kako ovakav tekst može naštetiti i našem radu sa ženama kojima je naša podrška i pomoć itekako potrebna.
Da li Hrvatska samo dekerativno stoji iza zagarantirane jednakosti žena (i manjina i „sličnih marginalnih udruga“), ako se žene uporno napadaju zbog toga što JESU žene.

Molimo vas da javno reagirate na tekst gospodina Ivkošića.
Mi ćemo poduzeti korake da se s ovakvim jezikom mržnje spram žena, ženskih organizacija i aktivistica, te o ovakvim i sličnim incidentima, ili pak ne/reagiranjem upozna svjetska javnost.

Žene iz:
Autonomne ženske kuće Zagreb
Centra za žene žrtve rata, Zagreb
Kontra, Zagreb
Stope nade, Split
Ženska grupa Mali Lošinj
Ženska grupa Poreč
Ženska akcija Rijeka
Ženska grupa TOD-a, Zagreb