Babe progone Hrvatsku

 

Večernji list, 9. svibnja 1993. str. 6
ŠTO DONOSE MODERNI "UGOVORI" S VRAGOM

BABE PROGONE HRVATSKU

Branimir Donat

Ako se ne varam, početkom prvoga svjetskog rata u hrvatskoj književnosti pojavio se roman "Grička vještica". Premda je imao sva obilježja niskog oblika feljton-romana, to nije utjecalo na to da navodno dobar ukus pobijedi autoričinu fantaziju i zaustavi izmišljanje zapreka za ljubav izm,eđu likova romana, napose zahvaljujući neopravdanoj kleveti da je preljepa i predobra kontesa Nera – coprnica.

O vješticama i procesima u 17. stoljeću u Hrvatskoj studiju "Ugovor s đavlom" napisao je šezesetih godina profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Vladimir Bayer. Na pučke se praznovjerice zaboravilo i dokaz o njihovom postojanju u Hrvatskoj nije bilo sve do prije godinu, dvije. Tih se ratnih dana pojavilo nekoliko dama koje su, uz malo pretjerivanja i romantičnog uljepšavanja, nazvane vješticama – zbog čina što ih baciše na Hrvatsku. Njihovo su okupljalište postale stranice visokotiražnoga i – reknimo istinuuglavnom uglednoga liberalnog tiska SAD i Njemačke. Znalci tvrde da ih je pet, a jedna od njih je nedavno u "The Women´s Review of Books" napisala tekst "Ispovijest hrvatske vještice", koju je prenijela "Nedeljna Dalmacija".

Bapska posla pet dama

U zanačajnoj sociološko-kulturološkoj studiji Margaret A. Murray "Vještice u zapadnoj Europi" možemo doznati zanimljive podatke o ženama koje su potpisale "ugovor s vragom", a za koje autorice nastojale dokazati da su bile "žrtve predrasuda tumača pojedinih povijesnih razdoblja". To me navodi na pomisao kaojim se navodno bavi tih pet nepravedno prokazanih savjesti istine, slobode i prava žena na vlastitu sudbinu, doista pokušavam tumačiti kao povijesnu zabludu onih, pa jasno i mene, koji njihov rad tako oštro napadamo i tvrdimo da su one prema Hrvatskoj nelojalne. No, ako ih to veseli, neka nas i dalje jezičare, tračaju i denunciraju. Ne smatram to feminističkim, nego babskim poslima. Ipak, na najnovijem ću primjeru pokazati kako se te njihove poluistine ili male slatke estetizirane laži u svijetu recikliraju u političko uvjerenje i "objektivnu" informaciju.

U berlinskom je "Die Tageszeitungu" 30. travnja tiskan članak Claudie Fregiehn pod naslovom "Između nacionalnog identiteta i solidarnosti". Evo što autorica kao odjek nekih misli spomenutih baba iz Hrvatske piše i dokazuje kakve su posljedice "povijesnih predrasuda" na kojima su se temeljili progoni vještica u prošlosti, a u Hrvatskoj i sada.

Zalijevanje laži

Autorica o silovanjima piše: "...istodobno je već stvorena osnova za trajno obespravljivanje žena, i to prije svega u Hrvatskoj, uz pomoć ekstremno biologističke obiteljske politike." Prevedemo li to na jezik zbilje, znači ovo: "u Hrvatskoj se već od trećeg dječjeg doplatka može dobro živjeti, plaćeni dopusti rodiljama traju nekoliko godina, društvo se razbacuje darovima kako bi se stvorilo što više novih Hrvata budućih nacionalista.

Gospođa iz Berlina dalje piše: "...mnoge su Hrvatice do te mjere povezale zajedničke patnje (rata op.a.) s njihovim muževima i nacijom, da su čak i prijeteću politiku reprodukcije, u kojoj one više nisu socijalni subjekti, već prirodna sirovina za održavanje nacije, prihvatile kao cijenu." Autorica čak tvrdi da su to odbile jedno – beogradske feministice.

A šećer dolazi na kraju: "...veterani koji se vraćaju s bojišta siluju svoje žene." Smisao, pak, teksta jest u tvrdnji: "Podjela spendiranog novca po načelu ´kantica za zalijevanje´ ispunjava vlastiti zahtjev, koji glasi: ´Mi pomažemo svim jednako, jer smo mi sve žene´, u najboljem slučaju je samo formalna", da bi uslijedio zaključak: "Stvarno odgovornost za to, da se ´svima jednako´ pomaže da se novac šalje u Zagreb, gdje djelomice služi nacionalističkim ciljevima i interesima! S tim oblikom pomoći dozvoljavaju si žene sa Zapada luksuz da se drže po strani od važnih političkih pitanja."
Vjerujem da ste preživjeli!